EMANACIJA DUHA

                  "Nedostatak duševnog sjedinjenja s drugim čovjekommože biti rana opasnija nego ostale.."
                                                                              
  (Robert Blaj)

Po učenju istočnjačke filozofije postoji mišljenje da je svijet postao izdvajanjem manje savršenih bića iz najsavršenijeg, tj. iz božanstva, odnosno iz vrhovnog prabića. Dakle, nešto kao dedukcija(op.a). Razmišljajući o tome dodjoh do zaključka da: Kada se dvoje spojenih ljudi jednom razdvoji, ne postoji više način da se ispuni praznina. Jer, pozivajući se na ovu teoriju, onda nije više riječ o socijalnoj praznini, već o kretanju organskog preobražaja. Uzmemo li u obzir da, ovozemaljska bića, svoje duhovno izvorište nalaze u organskom, onda možemo zaključiti da se radi i o duhovnoj praznini. Koliko god ova teorija bila u sukobu sa racionalnošću, ona je istinita, pogotovo kada je riječ o duhovnoj komponenti. Ovakav vid suživota, izmedju dvije jedinke ili Mutualizam, Simbioza, tijesna je povezanost koja donosi uzajamnu korist i jednom i drugom. Prekid ove Simbioze, na duže vrijeme, uzrokuje propadanje organizma. Uspostavljanje ovakvog načina suživota izmedju dvije ljudske osobe(po mogućnosti heterosexualne orijentacije), najviši je stupanj savršenstva jedne zajednice. To je dopuštanje svojoj duši da dotakne dušu nekoga drugog. Svijest o ovakvom načinu života, budi se tek kada, iz bilo kog razloga, dodje do razdvajanja jedinki u Simbiozi. Tada se sva dogadjanja, u životima razdvojenih bića, svode ka što bržem povratku i spajanju. Uspostavi novog/starog Mutualizma. Od momenta radjanja pa do smrti, čovijek nastoji uspostaviti ovakvu zivotnu zajednicu. Na tom putu, izmedju dvije beskonačnosti, sretno mogu hoditi, samo oni koji uspiju izgraditi ovakav suživot. I zato ne odgadjajmo Sreću..
A sva filozofija stane u jednu riječ  VABULJ..

5 komentara

Komentariši