An Pasan

Ni sam ne znam koliko mu je godina. Bio je Mlad u duši, podozriv, ali čista srca i iskren. U sebi je nosio Ponos iznad svega. Bio je ponosit, i to plemenito ponosit, i nije volio da se, ono što je njemu iznad svega, izlaže podsmijehu. Na prezir nekog niskog čovijeka on bi, naravno, takođe odgovorio samo prezirom. Posjedovao je osobinu vrlo dobrodušnih ljudi, da isuviše pohvali nekog čovijeka, da ga uporno smatra bojim nego što jeste u stvari, da u prvom oduševljenju preuveliča sve što je dobro ne njemu. Ta osobina je kod njega razvijena u velikoj mjeri. Teško pada takvim ljudima, kada se poslije razočaraju, a još teži je osjećaj da su sami krivi za to. Zašto su očekivali više nego što im mogu dati..? Vodio se stavom da svima pristupi otvoreno, bez zle namjere. Nije bio konspirativan. U startu je nudio Povjerenje. Mnogi su to iskorištavali i zato nije imao puno prijatelja. Pričao je kao čovijek za koga je Povjerenje bilo svetinja. Povjerenje i Ponos držao je kao svoje najvrednije osobine. Živio je kao čovijek za koga vrijeme nema značenje, pa stoga ni u tuđem životu nije pridavao vremenu neku važnost. Trudio se da ne čini nikomu ništa što ne bi želio da se njemu dogodi. Ali život je bio puno komplikovaniji. Život ga nije mazio. Bio je na dnu, ali nikada nije ostajao dole, uvijek se znao odgurnuti nogama o tlo i izroniti na vrh. Ništa ga nije slomilo, naprotiv, činilo ga je samo jačim. A pred njim je bio život. Bio je mlad i morao se nositi sa svom nepravdom u sredini u kojoj je živio, a koja je bila prepuna "Malih ljudi". To su bili intelektualni patuljci, koji su zagorčavali život, ne samo njemu, nego i svim drugima koji su razmišljali kao On. Htio ili ne, morao ih je trpiti. Mogao je misliti šta god hoće, ali učiniti nije mogao ništa. Bilo ih je puno. U današnjem svijetu ostaju nam samo dvije mogućnosti, Prilagođavanje ili Vlastita žrtva. Cijena je suviše visoka. Pa ipak, želim Ti sreću Mladi Čoviječe…