Sloboda je Žena

                                   Učiteljice Vještice, ne učite djecu letu na metli.
                                   Ostavite pakost na poljani bjesa. Osveta nije legalna.
                                   Dostojanstvo u agoniji, spasite ga sada.
                                                                                Ostavite djecu, ona ništa nisu kriva.
                                                                                Za sreću budućih, prihvatite Sudbu kletu.
                                                                                Istina je surova, pala je na tron. Istina je Pravda..

Tog dana imao sam baš onoliko godina koliko je trebalo da se osjećam starim za novi početak, a isuviše mlad da odustanem.."Sve je spalo sa mene, kao oklop, ostalo je ono što je bilo prije svega, go čovijek, gola duša.."(MS). U srcu nosim jedan život, za drugi sam mislio da nikad nece  doći, da ne postoji. Dugo sam imao priliku gubiti Nadu. Smiješno zvuči, ali moj okov bio je teži i od oklopa.  A oklop je rastao iz dana u dan, ali ga nisam pravio ja. Tijelo je popustilo nad težinom, puklo je i sve je spalo, duša se otrgla okovima. Rana je bilo na sve strane, ali nisu krvarile. Bile su tu samo da podsjecaju na oprez, da se nikada više, ništa, ni slično ne ponovi. Ali u prkos svemu ja nisam bio takav. Nisam bio sumnjičav. Duboko sam vjerovao u Korektnost, Poštenje i Povjerenje i tako sam se ponašao i ovaj put. Rizično jeste, opeklo me je, ali ono što ja tražim ne može se naći drugačije. Uz oprez, taktiziranje i sumnjičavost sve bi bilo izvještačeno. Iskreno Povjerenje se stiče ‘na prvu’, ili zauvijek gubi. Jedino tako sam mogao ponovo početi..
Bila je lijepa. Ali ne znam hoćete li me shvatiti ako kažem da je njeno lice jedno od onih kojih se čovjek može uplašiti. Zaželio sam da je upoznam, možda zato što i ja slutim promjenu u sebi. Promjenu koja me je vukla. Izgledalo je sasvim čudno. Ona ne vidi put mojih misli, niti opravdanost moje radoznalosti. Ali mislila je isto kao i ja, oslobađajući me obzira otvorenošću, spontanošću i vedrim izgledom koji ohrabruje. Odgovorio sam na isti način, spontano. Sve se uklapalo, odgovaralo jedno drugom, kao otisak u snijegu. Bili smo slični, gotovo isti. Bila je toliko rješavajuća, da sam je čak prisvojio i cijelo vrijeme mislio da je moja. Nisam je mogao smatrati Prilikom, jer nisam tražio priliku, mislio sam da ne postoji. Nisam je mogao ni porediti sa prethodnim iskustvom, jer je bila sušta suprotnost u svemu što sam imao. Živio sam iskreno, spontano i išao sam dalje. Rizik je bio veliki: Povjerenje..Nije ga izdavala što ju je izdvajalo od drugih. Naprotiv, Povjerenje je samo bilo jače. Raslo je iz dana u dan i nepovratno nas zaplitalo u Strast koja se ne troši i koja ne može nestati. Mislio sam na nju, mjesecima razdvojen, susretao je kada se vrati, uljepšanu željama sa dalekih puteva. Ona je upijala žednim očima, da zapamti i ponese na nova putovanja. Sva je bila Moje. Postao sam je vlasnik. Osjećao sam Slobodu. Bila je Sloboda..                            Sloboda..
Gdje će se zatvoriti taj krug u kome se Strast hrani a ne troši…….?