LATRODECTUS.. tredecimguttatus Rossi (trinaest pjega)

                                                           "Budimo crni da lakše dokučimo Sreću"..JM

Njegova moć nije se ogledala u snazi i veličini njegovog tijela, već u boji. Bio je crn, kao i ona..i ona je bila crna. Izbuljenim očima na svojoj glavi, gledao je ravno u moje oči. Zjenice su bile široke i stapale su se sa mojima. Bio je to Pogled unutra. Tu, ispred moga oka, njegovo tijelo je grandioznim pokretima otključavalo moje beonjače, dopirući do žute mrlje sa kojom je ukrštavao lučevinu svoje utrobe. To je bila njegova životna igra, igra opstanka. Uvjek je ostavljao mali prolaz pogodan za sve koji nisu tvrdoglavo retardirani Narcisi. I ortrov iz sebe ubrizgavao je samo njima. SMRT je njegovo drugo ime..

Kretao se sporo, ali sigurno, praveći nevidljivi zid prepreke između nas, ali ne da razdvoji, naprotiv. Samo je pokazivao svoju moć. Usta puna otrova osmjehnuše se meni. Ubiti me nije htio. Za mene je nosio drugu poruku. Na pijadestalu svoga tijela, između oba oka, iz svih ruku nudio je SREĆU..

Kroz ispletenu mrežu lučevina nazirao sam gitaru u njenim rukama. Gusta crna kosa padala je na zategnute žice baritona. Crnih očiju, širokih zjenica, kroz nevidljivu prepreku tražila je Pogled unutra. Ispod tame, ležao je slobodan, stvarni ON, čekajući njenu magiju, hrabrost i moć. Čekao je Lijepu Ženu da prođe kroz zid tame. Čekao je, a mislio da nikada neće doć..

Znala je to Tanita Tikaram, bila je crna..