PSIHO

 Drama, to je život iz koga su isključeni svi dosadni momenti. Ljudi vole osjetiti užas i strah. Alfred Hičkok

Carl Cox je lupao u glavi. Misli su se rojile u mozgu, bez pravila, navirući  bez  reda, smjenjujući jedna drugu, nošene trenutnim osjećajem, izvirući iz dubine neotkrivenog JA. Molekuli duha raznosili su zvuk virtualnog razdvajanja, preuzimajući iskonski mir u excitirajući puls bez osobitosti. Parestezije spiritus. Duboko unutra, adrenaliziran do bola, razapet između Carl Coxa i David Guetta eksplodirao je dugo skriveni, blaženi JA. Iz suvih usana i kroz zaključane Caninuse šuštao je dah ljubavi. Gledao se u zjenicama na orošenoj slici, beonjača crvenih u bisernoj kupki Dietilamid Lizerginske Kiseline. Bodljikava koža se shrvala u bradavice grudi. Virtualni JA raširio je svoja pluća, iz kojih je izlazilo cvijeće pokriveno ljubavnim dahom,  za još jadnog JA. Drugo JA cijepalo se uz strast iz još jadnog JA. U vakuumu slasti navirala je salivacija duha. Psihodelija triptamina putovala je kroz JA. Moć, strast, snaga srca, kucala je tijelom. Kroz kaverne duha rađala se ljubav i sloboda. U kosmosu slasti putovao je blažen. Moć sexsa plivala je tijelom. Tamna krv točila je strast. Misli su je pile. Kvazimodo je bio lijep, prijatelj, ljubavnik. Širio je krila ka nebu, letio je gore. Kvazimodo je neotkriveni JA. U kavezu srca. Iz tremora mišića i agonije tijela, izlazio je On. On je JA , Kvazimodo. U rukama nosi ljubav velikoga srca, koje ne kuca. Krv ga hrani sama, struji žilama tijela i slobodom duha. Rasla je sreća, Serotonin je po svuda. Rastvarao je tkivo, težio Dubini. Dubina je blizu, u njoj je krv i sreća. Dubina je u venama. Otvorio je tijelo, posložio vene. Na obali vena bila je sloboda.

Sloboda je Žena.