JEZUŠKA

 

                                                                             "Nisam znao koliko je samo bio nesretan"M.Selimović

 

Stajao je na kraju puta. Trebao mu je samo još jedan korak da pređe i tu prepreku u životu, samo da zakorači i sve je gotovo, ili je mislio da je sve gotovo. Tijelo mu je bilo izmoreno, izbrazdano dubokim borama Prošlosti. Nije mogao napraviti posljednji korak. Ne da nije htio, nije mogao. Tragovi Prošlosti bili su jači od njegove namjere. Ona je stajala pored njega. Nije govorila ništa, samo ga je gledala. Oči su joj nabrekle, požuda je izlazila iz zjenica, ali tuga se vidjela u njima. Njena krv kapala je po njgovom tijelu, a on ju je upijao. Bore njegovog tijela trebale su njenu krv. Hranila ga je, dajući mu sebe. Plamen požude drhtao je u njegovim venama. Želio ju je više od svega. Ali Prošlost, kao obezglavljeni ratnik, oštrom mačetom cijepala je njegove grudi. Prošlost mu nije opraštala, rezala je njegovo tijelo po najbolnijim mjestima. Trpio je stoički, misleći, ako podnese kaznu, da će onda moći prizvati Budućnost. Otisci prošlosti na njegovim plućima bili su duboki. Nisu bili strašni, ali su bili duboki. Dovolojno duboki da ostave trag i kad Prošlost ode, da stalno podsjećaju. Njeno tijelo bilo je čisto, samo i ona je krvarila. Ne zbog Prošlosti, već da njega napoji. Njena Budućnost ju je čekala. Trebala je samo zakoračiti, ući i postati sretna. Nije htjela bez njega. On se borio ali nije mogao, sve je bilo protiv njega. Prošlost ga je kažnjavala, ali on nije odustajao. Držali su se čvrsto, na razmeđu između njegove Prošlosti i njene Budućnosti. Nijihova krv se mješala. Bili su jedno. Imali su jednu dušu, jedno srce, jedno tijelo, ali samo on je imao otiske Prošlosti. Pokušao je ponovo  načiniti taj korak Budućnosti, ali nije mogao, noge su mu bile teške. Pokušala je ona za njega, nije mogla. Utezi Prošlosti bili su teži. Zagrljaj im je bio sve čvršći. Sada su zajedno podnosili bol. U Prošlost nisu htjeli, a u Budućnost nisu mogli. Borili su se za taj korak. Ostali su jedno u pokušaju. Ostali su na rubu, sami, u borbi. Ostali su zajedno prkoseći Prošlosti, s dalekom nadom u Budućnost. Traumatologija vremena bila je nemilosrdna. Znao je, dobro je znao da:

                                 TRAGOVI PROŠLOSTI ODJEKUJU U BUDUĆNOSTI..

1 komentar

Komentariši